Njofra, imaš problem?

utorak, 09.08.2011.

Knedla nad knedlama

Koliko često imate osjećaj da ste sami na svijetu?

Uz sve prijatelje, obitelj, partnere, poznanike, susjede, kolege i ostale, ipak ste sami. Vjerujem da je to osjećaj koji mora uhvatiti bar jednom osobu koja razmišlja i analizira situacije i sebe, kao što ih ja analiziram. Ne znam je li to dobro i poželjno, ali u svakom slučaju na taj način lakše i rješavam probleme, lakše se nosim s onim lošim koje uzrokuje knedlu u grlu koja se sa sigurnošću pojavi svakoj osobi nekad u životu. No okej, ovaj dio s analiziranjem možda nije toliko tema o kojoj ću danas pisati.

E pa, draga gospođa knedla, "dobro mi došla" i ovaj put. eek

Ljubomora, nesigurnost, nedostatak samopouzdanja, zavist? - Božeee, sve emocije lošeg prizvuka.
Zbog neimanja posla već godinu dana, pokušavam naći stvari koji me na neki način zadovoljavaju, a u materijalnim su mogućnostima, u krajnjoj liniji koje me zaokupljaju dovoljno da mi prođe vrijeme. Hm, ne znam je li žalosno što ne mogu naći ništa pametno što bi me zainteresiralo do te mjere da u ovoj zgubidanosti nešto napravim za sebe u intelektualnom smislu, ali kažem, opet mi nije dosadno da rigam vatru oko sebe što je vrlo često pojava kod onih koji sjede frustrirani doma jer ne rade.

Konačno sam uspostavila određenu ravnotežu u ljubavnom planu, pa me to ne muči nimalo, doma sam solo - barem dok se starci ne vrate s mora (već samujem više od mjesec dana), pa se čak mogu pretvarati da živim s dečkom ("doselio" se dok njih nema), prčkam po netu, igram igrice, tu i tam pročitam nekaj pametno, izbjegavam loše vijesti na telki da me to ne bi izbediralo i izbezumilo, čilam na kavicama, kupam se po rijekama i morima, idem si na izletiće po Hr... Jedino zapravo što mi fali jest malo više fizičke aktivnosti, međutim, di ćeš ti natjerati osobu koja je cijeli život navikla samo slušati: "Jesi li napisala zadaću?", "Jesi li spremna za ispit?!" i sjediti uz knjigu da bi postigla dovoljno dobar prosjek da upiše gimnaziju, da bi nategnula prosjek da upiše faks, pa onda kad ne može naći posao, da upiše i drugi faks? I što sad, da ja odem odjednom obuć bicke i vani topit salo? Moš si misliti. Jedva se natjeram na aerobik i teretanu jedanput-dvaput tjedno. Ali dobro, čak je i to više nego što neki (ne) čine. Sva sreća, kilaža mi je za sad na nekoj ajmo reći prihvatljivoj razini, pa ne mogu reći da sam debela lijenčina.

Pokušala sam upisati par tečajeva, ali nažalost za nas s burze nude se samo određeni tečajevi, a nisam dovoljno čvrsto odlučila da želim biti dadilja ili uzgajati ljekovito bilje. Možda u nekom drugom životu.. Tako da... poanta ovog odjeljka jest da sam koliko toliko okej, da je godina prošla dosta dobro, i da nisam u stadiju u kojem bi upala u neko stanje depresije. Iako, nije mi jasan taj koncept depresije, što to zapravo znači? Poremeti ti se kemija u glavi i sklon si čemu? Tuzi, tupavosti, mrziš samog sebe i cijeli svijet? Ili to ide do mjere da ne možeš funkcionirati u nekom kvazi normalnom svijetu? Trebaju ti antidepresivi koji će ti ponovno uspostaviti natrag stanje blaženstva? A o kojem mi to blaženstvu na ovom svijetu govorimo? Pa to nije realno... evo je... jel to ona iz mene polako progovara? ludNe znam.. prosvjetlite me oni koji imaju iskustva. Ako mi treba anitdepresiv da zaboravim da nemam para i ne mogu planirati budućnost, bring it on!!! zubo

I tako se ja trudim... malo razmišljam, malo ne razmišljam, malo odem negdje pa zaboravim.. pa se opet vratim. I onda... čemu se ja to vratim??? Vratim se problemima mojih frendica koje imaju posao, koje imaju plaću o kojoj mogu trenutno samo sanjati. I evo je.... kendlicaaa...... headbang
Dakle, u svom svojem trudu žvakanja svojih problema, mene obuzme osjećaj ljubomore na one uz koje bi trebala zaboraviti na sranje u mojoj nemogućnosti ikakvog planiranja (sa svojih 31 godinu), mene oduzme osjećaj zavisti, tihe ljutnje, osjećaja manje vrijednosti, manjak samopouzdanja. Mislim da nisam ono što bi trebala biti, pokušavam se izvući iz osjećaja da će mi svakog časa poteći suza od jada. One imaju super posao, one pronađu posao, one mijenjaju posao... a što ja?! Zašto ja ne?! Što mi znači moj entuzijazam, moja dva završena faksa, moja neka tiha ambicija, moj karakter... kad nemam ništa što one imaju? I kakva sam ja onda osoba? Pomislim jesu li one zapravo prave frendice? Što je zapravo pravo prijateljstvo? Hoću li napraviti pogrešku ako se maknem na neko vrijeme od njih? Ne mogu više slušati njihove probleme? Doduše, nisu to neki problemi s kojima bi se ja trebala previše opterećivati, ali nakon godinu dana sam postala fuckin ljubomorna na njihove probleme? Ja bi takve probleme!!! Ja bi da me klijenti gnjave, ja bi da imam posla i moram ostati prekovremeno, ja bi da mi mozak radi i kad ne treba, ja bi da imam plaću s kojom si mogu priuštiti i stan i auto, ja bi da si mogu kupiti tri ormara trendi krpica... Zašto one to imaju, a ja ne?

I nosim se ja s tim? Kako se nosim, ajde molim vas neka mi netko kaže?! Svjesna sam svih tih osjećaja, ali kako da se riješim osjećaja da ja manje vrijedim, kad svjesno znam da vrijedim kao i one? Onda na trenutak mi se pojavi misao zašto ne pričam malo brže, zašto imam kreštavi dječji glas, a ne duboki i zvučni i slične gluposti. Počnem čitati knjige o psihlogiji, kupujem kasete za povećanje samopouzdanja i samopoštovanja, čitam članke na netu, odem na seminar o verbalnoj komunikaciji, pokušavam se analizirati do krajnjih mojih mogućnosti ne bi li došla do zaključka zašto sam ja sad k vragu (!!!!) ljubomorna na svoje frendice?

Nisam nikad bila previše pesimist, vjerujem da su problemi ovdje da se rješavaju, kad jedan nestane, dođe drugi i tako naokrug... zatvaram jedno poglavlje i krećem otvoreno u drugo, ali ja sam za boga miloga ljubomorna na moju frendicu koja je drugoj našla posao!!!! A Zašto meni nije našla? Zar sam ja manje vrijedna od ove koja ima možda malo mrvicu bolje reference od mene, a nezaposlena je punih 2 tjedna. Okej, realno, ima bolji životopis od mene, ali to ne znači da ja ne bi isto tako odrađivala taj posao jer imamo srodno završeni fakultet i ostalo. Ma....

I tako... maknem se ja od njih dok si to ne posložim i maknem s dnevnog reda i kažem jednoj od njih da si moram riješiti neku zbrku u glavi i da ću se javiti ubrzo... a ona na to samo Ok, što poznavajući nju znači - Meni se nisi povjerila, bu bu... cry Hoću li ih izgubiti odnosno hoće li mi zamjeriti, ne znam, samo znam da mi je prokleta knedla već tjedan dana u grlu i da si ne mogu objasniti zašto sam toliko djetinjasta. Hoće li proći? puknucu

Hi hi, pomislim si koliko ljudi ima iste, identične probleme koje ja imam? Ma svaka treća (od kojih svaka peta piše blog, cerek) s obzirom da trenutno stanje u Hr (vjerojatno i više od samo trenutnog). Rodili smo se u krivo vrijeme ljudi... što imamo kad izgubimo sebe? Hoćemo li izgubiti to vrijeme kad smo na trenutak izgubili sebe? Ima li smješnijeg osjećaja od osjećaja manje vrijednosti i onog da si sam na svijetu jer ipak tvoj život i tvoje razmišljanje je jedini svijet u kojem živiš?

09.08.2011. u 17:24 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 25.07.2011.

Slab sam i umrijet ću majke mi

što mislite koliko blogova je u ovih dva dana izašlo vezano uz smrt Amy Winehouse i famoznom klubu 27?

Ja neću pisati o zasigurno već pretresenoj temi "što je svijet izgubio njenom smrću" - veliki talent, mladu umjetničku dušu, neshvaćenu dušu i sl. Samo bih rekla jednu stvar - kad imaš previše love, sve ti je dostupno, kreneš u nekom smjeru koji samo dokazuje - majke ti, imaš slab karakter, i prestani raditi gluposti!

Frendica mi je rekla da pričam gluposti kad sam rekla da se nadam da će na njenom primjeru mlađe generacije nešto naučiti, da govorim kao da mi je 60 i da kad je itko išta naučio iz rock n roll svijeta. Moj odgovor je bio da očito ne razumijem što je to rock n roll odnosno da mi nije jasno zašto pokušavamo uzdignuti osobe koje su se bavile glazbenom umjetnošću, a završile su jadnom smrću uzrokovanu drogom i alkoholom.

Meni je smrt osobe zbog droge, alkohola, samoubojstva u 27. godini, ništa drugo nego samo dokaz da je bila slaba, nepromišljena i usudila bi se reći arogantno, glupa. Slab karakter, i sama si je kriva. Zvučim li bezdušno? Vjerojatno... Ali kad malo bolje razmislite, zašto joj je to trebalo? Zašto je svim mladim ljudima potrebno nešto zbog čega upadaju u takve stadije svom uma da su uvjereni da je jedino zadovoljstvo, jedini način da se opuste, zabave, u krajnjoj liniji izvuku iz govana svakodnevnog života, boca alkohola ili snif. Da, radikalna sam, vjerujem, ali isto tako vjerujem da u toj mojoj kritičnosti prema takvima, kritiziram nešto drugo: nemogućnost shvaćanja stvarnosti, dramatičnost, tragediju ovog života koji nije ništa puno drugačiji od života čovjeka koji ne treba "pomoć" u ostvarivanju svojih ciljeva (zabava, opuštanje, i ostalo navedeno).

Zašto nekome alkohol (droga, svejedno) uistinu treba? Primjer iz moje okoline. Poznanica voli stvarati drame u svojoj glavi oko situacije koja se događa njoj i 70% ostalih djevojaka: nema dečka, ima 30 godina, stresan posao, neugodni kolege... dolazi doma s posla i opušta se uz čašu, dvije, tri vina. Hm... jedan dan, drugi, treći... opa, evo vikenda i prilike da se "satre" vani s frendicama. Rekoh joj - stani malo, u čemu je problem, pa ne možeš svaki put kad doživiš malo veći stres od uobičajenog tražiti utjehu ili način za opuštanje u vinu. Klasična priča jel tako? A po čemu se njena priča razlikuje od moje? Nemam posao već godinu dana, imam i više od jednog fakulteta, živim s roditeljima koji me svakodnevno živciraju svojim standardnim nametanjem, kritiziranjem, sve mora biti po ps-u zahtjevima... ne posežem za bocom... Ne kažem ja da je cura alkoholičarka, međutim, koliko još takvih čaša treba popiti da bi postala? Koliko još treba imati stresnih dana da bi ta čašica postala svakodnevna? Granica je ponekad vrlo tanka i gotovo nevidljiva. S njene perspektive (uz plaću da ne kažem cifru s kojom si može priuštiti i najam stana, i kredit za auto; solo život bez dosadnih roditelja kojima oni koji žive sami u ovom trenutku i ne djeluju tako "opasno") njeni problemi su najgori, nesnošljivi, nerješivi, razlog za otresanje na sve oko sebe, na neshvaćanje da "nije sve tako crno"... Često kažem da svatko živi svoj život i kad imate sve uvijek ćete tražiti problem koji vam se čini nerješiv, zadat ćete si muke oko niočega. Ako imate novac, imate stan, imate auto, imate krpice, imate sve materijalno, ali nemate dečka - ajmeee.... umrijet ću majke mi, nikad se udat neću!! Ako imate dečka/curu/brak nemate dobar posao - ajme, ubit ću se, šef mi je katastrofa, ne mogu više..!!! Ako imate i novac i vezu i dobrog šefa - ajme, nemam novi mobitel - koji ću kupiti, ajme to je za poludjeti..!!! Joooj, dosadno mi je... u braku sam, imam ljubavnicu i psa, i auto, i mobitel... daj nabavi malo "bijelog" da se izvučem iz ovog sranja od života. Ajme... ma jedna lajna mi je totalno bezveze, nema boljeg osjećaja nego biti nadroksan svaki dan. Ajooooj, a tako mi je dosadno!!!! headbangcry

Karikiram, ali poanta koju htjedoh reći jest: uvijek nam je dosadno, uvijek tražimo nešto oko čega se moramo brinuti, uvijek tražimo nešto što će nas opustiti, zabaviti, izvući iz govana. Ali ono što moramo shvatiti jest da i kad imamo sve, nemamo nešto, ali kad to shvatimo i postanemo zahvalni na onome što imamo, prestat ćemo shvaćati tragično ono što nemamo. Ha ha... thumbup vrlo jednostavno - da bi nam bilo zabavno u životu, trebamo postići ravnotežu... trebaju nam loše stvari da znamo da smo živi, trebaju nam dobre stvari da znamo da smo živi, trebaju nam kaos i ekstaza, ali prije svega, potreban nam je zen (ali ne samo napušen cerek), mir u glavi, pomirenje s činjenicom da su problemi ovdje da se rješavaju, da je život ovdje da se preživljava i u trenucima kad se živi da se zaista i proživi. Potrebno nam je da lijepe trenutke pamtimo, osjećamo, zahvaljujemo na njima, a loše trenutke riješimo i bacimo iza sebe. Tragedija koja nam se događa, često nam se događa samo u našoj glavi. I često za nju nije potrebna čaša odmah poslije posla, potrebno nam je shvaćanje da je život samo jedan.

A što se tiče male Amy? Tužno jest što je još jedna mlada osoba otišla.

25.07.2011. u 23:43 • 0 KomentaraPrint#

subota, 26.03.2011.

Man eater zasigurno

E došao je i taj dan. Odnosno ta večer...

Neki dan mi se javio (preko fejsa naravno nut ) frend sa molbom da mu pomognem. Pošto to rado činim, čovjek mi je ispričao svoju mukicu i pitao me što da radi. Hm... nisam sigurna zašto me ljudi često pitaju što da rade, ali dobro, ja savjetujem, a tko hoće, neka. Uglavnom, sa svojih 25 kaže da mu je dosta odbijanja, i onog neugodnog osjećaja u želucu kad nikako da pridobije neku djevu. Prema njegovoj priči, dalo se isčitati da je zapravo riječ o nesigurnosti iako on tvrdi da njegovom samopouzdanju ama baš ništa ne fali. Ja rekoh: "Čuj, ne škodi da nabaciš crnu košuljicu, malo gela na kosu, malo parfema i puno, puno, puno samopouzdanja." (Ovo s crnom košuljom je išlo iz čisto mog slobodnog razmišljanja kako su mi muškići u tome nekako više seksi. Možda griješim, ali eto... valjda ne može škoditi smijeh ). Ako netko misli da potpuno griješim, neka me slobodno ispravi. thumbup Trenutno mu se sviđa cura koja studira u drugom gradu (zapravo drugoj državi, ako se Slovenija može definirati kao daleka), pa ga muči i problem udaljenosti. Smišlja taktiku kako da je osvoji, i u toj taktici se poprilično i uz podosta energije, sve više, čini mi se, zapetljao. Ono što mu zapravo nisam htjela reći je da komplikacije takve vrste, nisu potrebne. Potrebno je samo samopouzdanje na kojem treba raditi. Ne samopouzdanje u uletima, već samopouzdanje koje mora osjećati u vezi sebe kompletno.

E a onda sam upoznala jednu jako dragu, zvrckastu i uvijek nasmješenu djevojčicu. Večer kad smo izašli van uhvatila sam se da mi je većina vremena otišla na promatranje njenog ponašanja. Ajme meni!!!! To je trebalo snimati! Nikad još nismo izašle zajedno van (znamo se kraće vrijeme), ali kad sam doslovce vidjela energiju koja oko nje zrači, znate kaj, ma ja sam se zaljubila. Da... Naravno, ne u smislu klasične zaljubljenosti, već u njenu energiju kojom.. ma reći ću... proždire muški rod.

Ako se ne varam, ta žemskinja bi mogla imati kojeg god hoće i kad god hoće. Ma ne varam se.
U jednoj večeri je koliko sam brojala, došla do brojke 3, a kasnije mi je rekla da je stala na negdje 6. Šest muškaraca koju su tražili ili njen broj, ili joj ponudili prijevoz kući, ili je zasipali popularnim poveznicama na fejsu. Ha ha, a cura ima 1,50 m. Otrov se krije u malim bočicama, ha ha... poslovica često korištena, ali bogme u ovom slučaju primjenjiva. I kako to čini?! Pa ja bi rekla (nadam se da će se složiti sa mnom) da je sve samo stvar njenog pozitivnog stava. A ono što uz to ide jest:

1. Muškarci vole žene koje se zabavljaju i pritom naravno, puno se smiju,
2. Otvorenost - nema tabu teme i nema tabu pristupa,
3. Sigurnost u sebe - (nije imala dekolte do pasa i minicu do guze), dakle bez obzira kako ste obučeni, sigurnost se očituje u svakom trenutku i takva osoba ne pokazuje strah, ni preveliku želju. Ležernost i easy going je najbolji pokazatelj sigurne osobe. Nema forsiranja, nema pritiska, sve ćemo lako pristup.
4. Nema straha (treme) koji je onima koji se vole malo dublje zagledati u nečije oči, vrlo lako uočljiv,
5. Neobavezan razgovor - lagane teme, ali treba pročitati sugovornika,
6. Ples (ako ste vani u klubu) je obavezan, samo one sa atraktivnim izgledom mogu sjediti i eventualno dobiti priliku, ali i to je opet upitno,
7. Dubok pogled upućen muškarcu (ženi) s kojim želite ostvariti "kvalitetnu povezanost",
8. Dati osjećaj drugoj strani da ništa u tom trenutku nije važnije,
9. Osmijeh, osmijeh i samo osmijeh (a da se ne svodi samo na hihotanje).
10. Ako je riječ o ženi koju želite osvojiti onda treba i slušati pozorno što ona govori (ipak je ženama najvažnija komunikacija i osjećaj da je muškarac sluša).

Zaključak svemu navedenom je tako jednostavan: 1. samopouzdanje, 2. samopouzdanje i 3. samopouzdanje.
Zvuči kao klišej? Da, samo doći do tog stadija razmišljanja, do tog nivoa doživljavanja ljudi oko sebe je ili nešto s čim se rodite ili puno, puno morate na tome raditi. Je li moguće ikome od nas pristupati ljudima s lakoćom koju ona posjeduje, ne znam, ali znam nešto drugo, sretna sam što sam upoznala zvrkicu jer njena energija je ono što želim kraj sebe. Ako ništa drugo, probajte upoznati jednu takvu osobu i držite se uz nju, jer njena slava pokupit će i vas. Malo manje truda, ali uspjeh moguć.

Stalno slušam da je teško nekoga upoznati, da nitko više nikome ne pristupa, dečki čekaju da se njima pristupi, žene čekaju njih, kao da smo zajedno s našom državom postali i mi previše pasivni, ništa nam se ne da, uljuljkali smo se u osjećaj da ništa ne ide onako kako smo zamislili. E pa evo vam dragi moji... radite na sebi, otjerajte strah i krenite energično, ali ležerno prema možda vašem budućem partneru. Nabacite osmjeh, opustite se i doživite osobe oko sebe kao pozitivne i s mišlju da apsolutno nemate što izgubiti ako ne probate. A ako dobijete odbijanac, to je zato što vam treba još samo malo sigurnosti u sebe. Sljedeći put će biti jack pot. Najvažnije da se zabavljate i bez pritiska da morate baš danas upoznati princa (ezu). Što više ljudi upoznate, to više mogućnosti. A ako i nikome ne uspijete utrapiti svoj broj telefona, bar ste se opustili i uživali. Pa zar nije to i najvažnije? cerek



26.03.2011. u 12:49 • 3 KomentaraPrint#

subota, 19.03.2011.

Pljesnivi sir i ostale sladunjavosti

Kako danas saznati misli li dečko ozbiljno ili si samo još jedna u nizu?

S vremena na vrijeme čujete neku slatku, romantičnu priču o savršenoj ljubavi, srodnoj duši, ljubavi na prvi pogled, dugogodišnjem sretnom braku i ostalim sličnim sladunjavostima.

No čini mi se da puno češće dopre do vas ako ništa više, sočni i zločesti trač da ju je on prevario s njenom najboljom frendicom, fificom iz kvarta ili pak sa nekom totalno nepoznatom i nevažnom kokom. Međutim, što ako je ta neka nepoznata koka bila upravo njegova srodna duša, njegova slatka, sladunjava priča? Ona s kojom je ostao u 30godišnjem braku i s kojom je napravio dvoje slatkih bebača? Je li i tada ta "nevažna" iz susjednog kvarta još uvijek vrijedna prijezira i suosjećamo li s njim kad čujemo da su uspjeli naići na tako teško nalažljivu srodnu dušu o kojoj svi potajno maštamo?

Što ako se nadate da ste vi ta "nevažna" i pitate se možete li ga pridobiti a da ne ispadnete fifica iz kvarta? Zapravo, vi bi htjeli biti njegova i posebna, ali ako ga otmete prvotnoj, kaj buju ljudi mislili o vama? Pa mortik buju me na križ zabili i zapalili sa ostalim lokalnim coprnicama.

I tak, čula si da je on u vezi. U vezi sa starijom ženom (čitaj: preko 40 - al drži se ponosno thumbup). Na tvoju žalost ili sreću maštarija stara pet ili više godina kao da ti se nudi na pladnju. Ali.. taj pladanj nije srebran, nije od nikakvog plemenitog metala, nije čak ni iz Kike, možda iz nekog lokalnog dućana sa kineskom (ne uvjetno i nekvalitenom smijeh ) robom. Pladanj na kojem su ostaci tvoje maštarije. On je doduše na njemu, ali ima uz sebe pljesnivi (nepleminiti smijeh ) sir kao dodatak. Bormeč taj sir ne izgleda baš jestivo (bar ne tebi), ali tu je, i ima preko 40 godina. Hm.. zvuči egzotično i zagonetno. I ne razmeš kak on taj sir opće može i okusiti. Ali ukusi, a i okusi su različiti. Njemu je valjda fin. A kaj ak proba nekaj drugo? Kaj ak shvati da je drugo možda tak posebno da bu i vrijedilo probati?

A onda si pomisliš da kaj ak on ima još tih nekih dodataka, ali se uvijek vrati dobro poznatom i sigurnom okusu? Kaj ak sam ja samo jedna od tih "ono kaj pojedeš zato da ti nije uvijek isto na tanjuru"?

I ode maštarija o srodnoj duši polako nizbrdo. Ali opet, on je tak poseban. Jesam li ja njegova sladunjavost s kojom će imati dvije najslađe bebe?

I što sad napraviti? Em sam ona druga, em sam možda i treća... da čekam? Da se zaprijetim? Da bježim od njega ko od vraga? Možda je vrijeme da se spustim nizbrdo, na čvrstu zemlju.



19.03.2011. u 23:03 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 17.03.2011.

Pa nemaš 16...

Izjava gore koju slušam u zadnje vrijeme, a javlja se u obliku: "Nismo više djeca.", "Pa nisi tinejđerica", "Koliko godina imaš", i slične inačice, poprimila je velike razmjere u diskusijama (mladih filozofa bez pokrića belj).

Naime, to je način na koji danas mladi muškarci u dvadestima, ili tridesetima žele pridobiti curu na "one night stand" iliti na seks na jednu noć, a cura je malo neodlučna bi li ili ne.

Mala digresija. Pogledah u urban dictionary prijevod one night standa i svelo se na ovo: Spetljaš se se nekim na jednu noć, bez obaveze, i moliš boga da tu osobu nikad više ne sretneš. cerek

Postavljam si dva pitanja:
1. Kakve veze imaju godine sa seksom na jednu noć?
2. Kakva je to izjava u pridobivanju cure? Meni više zvuči kao: Čuj mala, ulazi u špilju dok te nisam toljagom po glavi.

Generalno nemam ništa protiv "jednokratnog" seksa, naravno, svatko nek radi što ga volja. Dakako da to ovisi o karakteru, želji, volji, stilu života i ostalim manje bitnim i nebitnim stvarima, međutim ovdje se između ostalih postavlja i pitanje je li one night stand postao skoro pa standard i prednjači li pred tradicionalnim vezama koje potraju duže od jedne noći? Koliko slušam o tome u zadnje vrijeme, čini mi se da jest.

Ajmo pričati o tim netradicionalnim vezama koje se svedu na upoznavanje, petminutno čakulanje, zadnje sjedište moga auta, seks, doviđenja. E da, ak te još zatrebam kroz mjesec dana, budem ti se javio sms-om.

A u međuvremenu ako se cura malo nećka, nije baš sigurna želi li vidjeti njegove zelene oke samo jednom i nikad više, on izjavljuje u najkritičnijem trenutku njegove napaljenosti: "a daj, pa nemaš 16 godina.." Hmmmm... oke stari, odoh ja doma. Laku noć.

Daj mi objasni, kaj ti ti znači? Pa nemaš 16... I?! Što bi ja sad trebala? Osjećati grižnju savjesti što sam se možda samo htjela sa svojih 30 malo ljubiti u mraku?! Možda sam se htjela malo bezazleno ljubiti, sljedeći put malo više pričati, treći put otići s tobom u kino, četvrti put maziti do jutra, a peti put eventualno doći do te faze - faza prvi i ne posljednji seks. Ili samo malo ljubiti, a ako baš nećeš, ne moramo se više vidjeti. Ali meni se samo ljubiiiiii....

Osim toga, ako imam trideset, to znači da sam već prošla min 10 frajera s kojima sam imala odnos, od toga barem 6 na jednu noć, pa je to sasvim normalno? Najuobičajenije? Jesi to mislio time? Ili sam se poseksala dvaput u životu i nemam baš iskustva, ali imam 30 godina pa bi sad trebala prakticirati "jednokratni" dok nije kasno?

I na kraju, pa kako mi je samo palo na pamet otići s frajerom u mrak i onda se čuditi što on hoće samo "onenightstand"? Pa to je danas normalno. Trebali smo ostati u nakrcanom diskaču do 4 ujutro i pričati o smislu života (jer ja koja ne prakticiram seks na jednu noć ionako ne znam o ničemu drugom), a ja sam trebala i dalje samo maštati o tvojim toplim, punim usnama i zelenim očima.

Poanta priče je da mi je žao cura koje se osjećaju nesigurnima i "nenormalnima" što imaju 30 i nemaju volje za ništa više od samo ljubljenja u mraku. Uz to, žao mi je dečki koji smatraju da tom izjavom mogu pridobiti cure za jednu noć. Oke, neki i mogu, ali ako cura predugo razmišlja, vjerojatno i neće s tobom nešto "više", zato se nemoj još sramotiti i dječačkim izjavama poput ove. Pokaži da si frajer, šuti, odvezi je doma i daj joj pusu za laku noć i reci joj zbogom. Jer ona nije "ta".

P.S. Neka se ovim postom ne uvrijede šesnaestgodišnjaci - nema veze s vama, i neka se ne uvrijede svi koji upotrebljavaju izjave koje spominju šesnaestgodišnjake.

Ha ha... btw, evo citata iz Wikipedije - obratite pažnju na dio s tinejđerima: " Originally, a one-night stand was a single theatre performance, usually by a guest performer(s) on tour, as opposed to an ongoing engagement. Today, however, the term is more commonly applied to a single sexual encounter, an example of casual sex, in which neither participant has any intention or expectation of a long-term sexual or romantic relationship.
A one-night stand can arise in a number of situations. It may, for example, involve teenagers who are exploring their sexuality or engage in sexual activity as part of making out; or singles seeking to engage in recreational sex without a desire at that time for a longer-term commitment; or married people having a fling but do not wish to disturb their marriage and family relationships."

17.03.2011. u 17:08 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< kolovoz, 2011  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Jesmo li u svojoj tipičnosti zapravo dokaz da je sve što nam se događa normalno? I da moramo težiti da budemo još više "normalni"?

Linkovi